Proizvodni čimbenik s velikim rezervama proteina je osnovna krma. Ako se iz osnovne krme proizvodi više visokokvalitetnih proteina, potrebno je kupiti manje skupih proteinskih izvora. Prije svega, važno je težiti visokim količinama sirovih proteina po hektaru travnjaka. Osim količine, mora se voditi računa i o kvaliteti tog proteina koji je također važan za mliječne krave a i za druge preživače.

Upravljanje siliranjem

Biljni enzimi i aerobni mikroorganizmi počinju razgrađivati ​​sirove proteine ​​odmah nakon što je trava pokošena. Kako bi se proizvela silaža s visokim udjelom energije i korisnih proteina (nXP), provenjavanje biljne mase na polju do 30-40% suhe tvari (ST) mora se postići u najkraćem mogućem roku .

Na taj se način gubitak vrijednih proteinskih frakcija može svesti na minimum već u fazi provenjavanja. S obzirom na konverziju bjelančevina u biljkama nakon duljeg razdoblja na polju (sporo provenjavanje), u slučaju sumnje, siliranje bi trebalo nastupiti ispod optimalnog sadržaja ST (vidi prikaz 1).

Visoka razina košnje iznad tla ili duljina sječke, brzo punjenje silosa, optimalno zbijanje, brza pokrivenost i korištenje pravog proizvoda BONSILAGE, drugi su ključni čimbenici u proizvodnji stabilne i visokokvalitetne silaže. Drugi utjecaj na razgradnju proteina silaže javlja se u fazi izuzimanja tj. korištenja.

Ovdje treba imati na umu posebno silaže koje su ugrožene zagrijavanjem. Osim optimalnog zbijanja, silažni dodaci BONSILAGE mogu dati odlučujući doprinos zaštiti silaže od naknadnog zagrijavanja kroz proizvodnju octene kiseline.

Više proteina

Istraživanja Sveučilišta u Hohenheimu i Poljoprivredne komore Donje Saske impresivno pokazuju: upotreba proizvoda BONSILAGE osigurava manju razgradnju sirovih proteina (vidi prikaz 2).

U ispitivanju je silaža iz prvog otkosa bila silirana u tri  razreda po suhoj tvari ( ST), svaki sa i bez upotrebe BONSILAGE PLUS. Daljnje istraživanje i analiza provedena je prema Cornell Net Carbohydrate and Protein System - skraćeno također poznatom kao CNCPS. U ovom se sustavu sirovi protein dijeli na proteinske frakcije, koje se uglavnom razlikuju po brzini razgradnje. A1 označava NPN spojeve, tj. "neproteinske" dušične spojeve, kao što su slobodne aminokiseline, amini, dušične kiseline i baze i urea, koji se vrlo brzo razgrađuju u buragu i tvore amonijak. Ako postoji veliki dotok ovih spojeva, povećava se sadržaj uree u buragu, što rezultira velikim opterećenjem jetre i mogućim trovanjem (intoksikacija).

B frakcija označava razgradivi čisti protein. Frakcija C uključuje proteine ​​vezane za staničnu stijenku, tj. one koje mikrobi buraga ne mogu razgraditi. Tijekom kemijskog frakcioniranja siliranog materijala pokazalo se da je primjenom BONSILAGE PLUS značajno smanjen udio NPN spojeva u SP (frakcija A1), dok je frakcija B, koja pripada čistom proteinu, značajno povećana (vidi prikaz 2).

Bolja kvaliteta proteina u silažama trava može uvelike smanjiti upotrebu kupljene proteinske hrane (vidi dijagram 3). Bakterije mliječno- kiselinskog vrenja u proizvodima BONSILAGE, koje su posebno odabrane za odgovarajuću početnu biljnu masu za siliranje, rezultiraju učinkovitim i trajnim smanjenjem pH vrijednosti silažnog materijala kada uđe u anaerobno (bez kisika) okruženje za proces vrenja.

Štetnici vrenja koji razgrađuju proteine, npr. enterobakterije i klostridije, nemaju šanse protiv visoko djelotvornih bakterija mliječno- kiselinskog vrenja u proizvodima BONSILAGE. Rezultat: više visokokvalitetnih proteina (nXP), manje štetnih biogenih amina (proizvoda razgradnje aminokiselina) u silažnoj masi i veći unos hrane.

Zaključak

Za proizvodnju travnih silaža s visokim udjelom nXP-a svaki poljoprivrednik treba težiti ka što kraćem vremenu ležanja mase na polju. Nepravilno vrenje i zagrijavanje treba izbjegavati pod svaku cijenu. Bitno je korištenje pravog dodatka za silažu. Korištenjem dodataka BONSILAGE proizvodi se silaža visoke kvalitete proteina i niske razine biogenih amina. Na taj se način može učinkovito povećati učinak krme, značajno poboljšati profitabilnost i značajno smanjiti korištenje skupe kupljene proteinske hrane kao što je sačma od soje ili uljane repice.